Šok, nevjerica, to su otprilike osjećanja u Republici Srpskoj! Prosto da ne povjeruje čovjek kako se mi uvijek šokiramo i iznenadimo kada nam se nešto ovako desi. Poslije svega što smo svi kolektivno, a posebno ovi ljudi koji su osuđeni tamo, doživjeli od političke institucije nazvane Haški tribunal, mi smo i dalje šokirani i iznenađeni! E ja nisam. Iznenađena sam kako i ovi ostali nisu osuđeni na doživotne robije. Potpuno nevini ljudi, osuđeni za nešto što nikako ne može da se nazove genocid, u danu kada RS obilježava 18 godina od stradanja Srba u Čemernu kod Ilijaša kada je na najsvirepiji način ubijeno desetine civila, čitave porodice, svi su ubijeni hladnim oružjem, nakon što su se iživljavali, silovali ih, iskopavali oči, sjekli uši... naše drage komšije muslimani. I tada smo se iznenadili, kao da nam iste te komšije nisu uradile isto to 50 godina prije. Naravno ni za ovaj zločin 1992., kao ni za onaj prije toga, treba li reći, niko nije odgovarao. Iste te komšije nastavljaju sa ubijanjem tog naroda tako što mu onemogućavaju povratak, tako što mu sijeku šumu, tako što su mu uništili sve. Zločinci su oni koji su osudili ove ljude danas, a mi smo saučesnici u zločinu jer ne radimo ništa po tom pitanju, jer nas ne zanima, jer imamo preča posla. Više nemamo vremena, konačno moramo svi da se angažujemo, vlast da podrži ljude poput g. Karganovića, pod hitno. Nešto mora da se uradi, inače će da bude kasno, ako već nije!

Sramota! Kadija te tuži, kadija ti sudi. A Oriću i njegovim koljačima tapšanje po ramenu. Nataša Kandić je izjavila da "je to jako važno zbog suđenja Karadžiću." U tom grmu leži zec. Propustili su da osude Miloševića jer su mu dozvolili (iako uz isključivanje mikrofona i prekide) da govori, i da narod sabere dva i dva. Pa ako i Karadžiću krene za rukom da se pred javnošću odbrani, ova presuda je tu da mu zagarantuje doživotnu robiju pa tako posredno presudi i njegovom nedoklanom narodu. Al' se na nas stuštilo i tušta i tma, i repato i kuso. Takođe, daleko je ovo od najvećeg progona stanovništva u ratovima bivše Jugoslavije. Samo pre početka sukoba iz Hrvatske je proterano državnim terorom preko 160000 Srba. Pa Bljesak (isterivanje Srba iz Zapadne Slavonije) i Oluja (isterivanje braće iz zapadnog dela RSK). Pa onda isterivanje Srba iz Istočne Slavonije i Zapadnog Srema. I na kraju iseljavanje nas, Srba Sarajeva, u zimu 95-96. Tada smo (pored sve muke i očaja) grobove svojih najmilijih otkopavali i prenosili na našu teritoriju bar da ih dušmani ne skrnave kao što to i danas rade po pravoslavnom grobljima u Sarajevu. Nije im to bilo dosta, pa i Kosovo nam uzeše. Kao što reče predsednik Karadžić, nacisti dobiše drugi svetski rat na teritoriji Hrvatske. A izgleda da svojstveno rade i na "preostalim teritorijama." Nije li, najzad, to bila Hitlerova ideja da Srbi ne smeju imati državu na Balkanu niti biti u stanju da je ikada formiraju. RS kao država mora nešto da radi po ovom pitanju jer je njeno ukudanje i svrha ovakvih presuda, a da ne pominjemo potrebu zaštite svojih građana.